U nedjelju, 14. listopada 2018. održan je drugi izlet male planinarske škole u organizaciji Planinarskog društva Pinklec. Cilj je ovaj put bio upoznavanje polaznika škole i ostalih planinara s jednim od najzanimljivijih kutaka Gorskog kotara i Lijepe Naše - Zelenog vira i Vražjeg prolaza pokraj Skrada. U Skradu se oko 10 sati prije podne okupilo ukupno 74 planinara, što polaznika male škole i njihovih roditelja, što ostalih članova Društva i gostiju iz drugih društava.

 

Za razliku od većine planinarskih izleta gdje se najprije penjemo do cilja, najčešće nekog vrha, a potom spuštamo, ovaj put je bilo obrnuto - najprije se valjalo spustiti atraktivnom, ali vrlo strmom stazom do Zelenog vira i istoimenog izletišta, gdje su polaznici male škole uvježbavali podizanje šatora i vezanje čvorova, a spretnost su morali dokazati i u prigodnoj igri. 

 

Vozite li se od Zagreba prema Samoboru cestom koju još uvijek, po navici, zovemo Betonskom cestom, nekoliko kilometara prije ulaska u Samobor, s vaše lijeve strane, sa zelenog brežuljka pozdravit će vas crkva Presvetog Trojstva, spomenik koji već nekoliko stoljeća ponosno pozdravlja sve putnike koji prolaze ovim putem. Jedna priča koja se stoljećima prenosi s koljena na koljeno kazuje kako se za neke davne poplave Sava izlila iz svojeg korita sve do već spomenutog zelenog brežuljka, a kad se povukla ispod brežuljka je ostao kip Presvetog Trojstva koji je voda sa sobom donijela. Mještani su to shvatili kao Božji glas i na brežuljku su sagradili crkvu. Otada je crkva bila središte okupljanja mještana iz svih okolnih sela, a mjesto gdje je sagrađena nazvano je Sveta Nedelja.

 

 

U subotu, 23. lipnja 2018. u organizaciji Župe Presvetog Trojstva i Planinarskog društva "Pinklec" iz Svete Nedelje održano je treće planinarsko hodočašće od Svete Nedelje preko Sljemena do Marije Bistrice. Na ovogodišnjem je hodočašću četrdesettroje hodočasnika u dobi od jedanaest do sedamdeset godina u jednom danu propješačilo put dugačak gotovo pedeset kilometara.

 

Po mnogo čemu je poseban Burni Bitoraj, brdo dugačkog bila koje se, kao dio masiva Velike Kapele, nalazi u srcu Gorskog kotara. Između ostaloga, poseban je i po imenu, koje dovoljno govori o tome što planinara čeka gore na njegovim vrhovima, među kojima je najviši Bitoraj, od razine mora viši prema nekim izvorima za 1386, prema drugima za 1385 metara. Taj će vas vrh iznenaditi prekrasnim pogledima, ali vrlo često i snažnom burom koja će se preko svake odjeće probiti do kostiju i koja ne dozvoljava dugotrajno uživanje u spomenutim pogledima.

 

Za vrijeme nekih mojih šetnji po Kamniškim alpama pogled bi mi odlutao do nekakvog slapa u daljini - kažu to ti je slap Rinka. I tko će se pobrinuti da ja to vidim izbliza ako ne Pinkleci. Tako se točno godinu dana nakon mog zadnjeg posjeta tom kraju našlo devet hrabrih i kombijem uputilo u Logarsku dolinu. Samo što su se odonda desile neke nezgodne stvari - meni je istekla garancija, a i Joško je bio na servisu, pa je dogovor bio da nas dvoje idemo koliko možemo, a ostali pravac Kamniško sedlo.

 

- 200 porcija graha za 200 dobronamjernih planinara iz 21 planinarskog društva.
- 3 pozadinska igrača, taman za koju partiju bele, u očekivanju prvih žednih hodača.
- 7 vodiča koji su trčkarali od prvog do zadnjeg u koloni poput ovčara što brine o svom stadu.
- 5 srebrnih značaka i 9 brončanih svečano podjeljeno na kraju dana.
- 2 GSS-ovca, teleportirana u svakom trenutku na svakom križanju.

 

Dan 6. u mjesecu svibnju 2018., pohod 8. od kada Pinkleci postoje.