Zvonec i lampaš
Se zranja v nedelu zaputim na Sleme,još s kmicom se zgubim kak tat,
si štapa odrežem i pinkleca zemem,
obesim si zvonca za vrat.
Usput bum popeval i ruskal bombone,
kak grafičar il činovnik,
a pinklec bu skakal i zvonec bu zvonel,
povabil mi pucicu šik.
Ref.
Gda dojdemo do Kraličinog zdenčeka
bumo pili vinčeka
i još nekaj slajšega.
A gda se zvečer spentramo na Ponikve,
tam bu vidla to kaj je,
kušleca joj dam, kaj ne?
Gda sunčece zlato v Sanobor otsmica
još jenog joj kušleca dam
i nebu nas briga kaj vani je kmica,
ja svetlim, em lampaš sem sam.
Ref. (2x)
Stihovi: Drago Britvić
Glazba: Zvonko Špišić
Kod kapele svete Ane
U tankoj knjizi mojega životapronađe se mnoga lijepa strana,
al' sreću ćutim ponajveću tada,
kad se sjetim mladenačkih dana.
Slušam pjesme mojih prijatelja,
slušam pjesme radosti, veselja,
vidim dragu što me sad ostavlja,
nju mi srce još ne zaboravlja.
Kod kapele svete Ane
prošla je mladost naša sva.
Mala tek klupa ona
sve slatke naše tajne pričat zna.
Tamo sprovodili smo sretne dane
u zagrljaju ljubavnom, u carstvu prirodnom.
Kod kapele svete Ane
u samoborskom divnom kraju tom.
Stihovi i glazba: Marko Vukasović
Na Sljeme
Tak lijepe blage goredalke na svetu ni,
velke i plave kak morje
nad gradom kaj šumi.
Ref.
Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme,
noga vre sama beži.
Poglejme, poglejme, kak lijepe
Zagorje naše leži.
Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme,
noga vre sama beži.
Poglejme, poglejme, kak lijepe
Zagorje naše leži.
Te šume tak zelene
drage su gore znak,
tičeki, sunce i sjene,
zoveju nas na zrak.
drage su gore znak,
tičeki, sunce i sjene,
zoveju nas na zrak.
Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme...
A gda nam dojde zima
bele su steze gor,
najljepšu kapu kaj ima
obleče vsaki bor.
bele su steze gor,
najljepšu kapu kaj ima
obleče vsaki bor.
Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme...
Pjesma je prvi put izvedena na prvom Festivalu kajkavske popevke u Krapini 1966. godine. Otpjevali su je tada Radek Brodarec, koji je imao 13 godina i Tomislav Borić. Tom je pjesmom otvoren prvi krapinski festival.
Autor stihova: Stjepan Jakševac
Autor glazbe: Rudolf Mahalup
Hej, haj, planinari smo mi
1. Planinar ak hoćeš biti
moraš rujno vince piti,
vodu čuva-čuvati za noge prat. (2x)
Ref.
Hej, haj, planinari smo mi,
takve klape, klape još na svetu ni!
Kud idemo, tud pjevamo
i cijeli svijet zabavljamo! (2x)
2. Kad si negdje pri pijači
gdje te žena nemre naći
iskoristit moraš saki blažen čas. (2x)
Ref.
3. Planinar kad vodu pije
cijeli svijet se njemu smije,
zato mora, mora piti alkohol. (2x)
Ref.
4. Kad ti grobar preko riti
zadnju grudu zemle hiti
planinaril više nigdar ne buš ti. (2x)
Ref.
Tradicionalna pjesma, autori napoznati.